STATISTIKA ZLA
Pitao sam se kako to da još
ranije nismo poludeli
kako smo to sebi dozvolili
teturajući se po ivici sečiva
ničemu se nismo priklonili
besni vukovi srču svoju penu
jure za nama crvenih očiju
gladni jeleni oštrih rogova
trče nam u susret
od hladnoće trnu zubi
čeakonice su pune beznađa
ustajalog ljudskog mirisa
u raspodeli kreveta za povređene
za nas nema mesta
nema nas na spisku
zemlja je sve toplija
susedi sve hladniji
statistika je neumoljiva
NAPUŠTENI RAJ(AC)
Vozimo se mini busom
sve je skraćeno u nama
pred nama se putevi račvaju
religije prepliću i halapljivo gutaju
naše umorne i nezaštićene misli
sela su vezana za drveni strujni stub
da ne odlete tamo negde
gde će ih ljudska ruka milovati
sela su ispovraćala bolno
izlokane puteve polomljeni asfalt
zubati korov se ceri u sitosti
oštar vonj mrše krije se u zasedi
Timok više nije onako žut
gust kao kačamak
izbistrilo ga je naše odsustvo
samo se još kamenje i plastične flaše
presijavaju u njegovom toku
gledaš čokote kako plaču bez suza
zmija je napustila ovaj raj
truli plodovi popadali su ispod krošnje
vino je postalo sirće
znanje je upila suva zemlja
dokolica i hlad
TRIBUNAL KOŠMARA
Lucifer me u snu pita
ozbiljan do nevidljivosti
vi ste već odgovarali pred
vašim domaćim sudovima
pre nego što uspem išta da kažem
pepeo se roni sa mog radnog odela
štucam iz usta ispada nož
iz oka kaplje bodljikava žica
od nečujne senke formiralo se
U IME onog NARODA
šta tražite onda ovde
opominje me vrhovni sudija
vi ste sitna riba za nas
budi me jak grč mišića
teška žeđ
INSPIRACIJA
Dokolica je nestala
glava ti je teška
kaiševima stihova zategnuta
suha mamurna gotovo nikakva
kaša reči u kojoj se davi strepnja
nesanica te guši više
nego sav dim bešćašća
znojavi glasnici jure
do stegnute šake prstiju
javljaju da se dohvate oruđa
penkala ili tastature
da zgrabe telefon
napad je blizu
poput ratnih bubnjeva
počinje tipkanje po sobnom smogu
nesanica i moje zdravlje
dobijaju svoj deo plena
PLAVA SOBA
Po tepihu išaranim
više nego
zanimljivim arabeskama
i smeđim rešetkama
prosute su mrve
mokre zemlje
po sintetičkoj postelji
iscrtanoj znojem
udubljenjima vrelog tela
zgrušava se izlučevina laži
u vazduhu miriše neizgovorena psovka
oko fotelje i radnog stola
mota se gumeni aligator
iz čijih čeljusti kulja
užas svakodnevnice
po nežnom milovanju čini ti se
da je to musavo dete
pobeglo iz dupka
PADA CRNI SNEG
Sneg je crn
zemlja je ravna vinilska ploča
koju smo voleli i skupljali
Sunce ne izlazi
ono zalazi na Istoku
neko pritiska dugmiće
gladna deca na Rogu Afrike
traže odgovor u oku lešinara
neko pritiska dugmiće
pije vodu otopljenu sa glečera
DRUGI IZLAZAK
Ars longa, vita brevis.
Na starom rajačkom groblju
gore visoko na brdu
blizu zaboravljenih Bogova
ukorenjenom u prve vinograde
nakon Velikog potopa
našao sam lobanju
gleda sa suve zemlje ka pivnicama
mene ne primećuje
uzimam je i približavam uhu
želim da čujem huk historije
želim da čujem zašto je izišla
iz svog čokotnog groba
ćuti ne gleda u moje lice
očne duplje su suve i prazne
nema mulja za podsmeh
nema bora ožiljaka za podsmeh
znam zašto napušta ovaj raj
i vino se teško pije
kad je čovek sam
POGOVOR NAKON SVEGA
Mnogo pre svoje dijagnoze
M.Z. je vikao
NE pušim
NE pijem
NE kockam se
Ne jurim ženske
hvaleći svoj poetski asketizam
crvenim tragom neumorno
mučio je sebe i druge
ali zato imam
čir na želudcu
to je pravi pakao
mnogo pre predgovora i doktora
duše pune
pirita boje korozije
strog prema rečima i formi
škrt na pohvale i hrabrom glasu
brknuo je duboko unutra
izneverivši sebe i druge
CRVENI PEVAC LETI KA PANjU
Smorila su nas sva ta očekivanja
u danima za koje smo mislili da dolaze
sve to odsustvo boje
krpice rasute po podu
odeća i znanje koje se kostimiralo
u prašnjavu kost iz vitrine
i naše dosadne roditelje
ne znam da li znaš
kako izgleda Vlaška mala
i kako je nekad lako
izgubiti se u njoj
ARHE
Tiha svetlost sporo ulazi u tvoj hram
kažeš potreban ti je samo početak
da svakom je potreban početak
Isus se previja i umire na krstu
nema ga tri dana
čekaš ga u krevetu
ti i ostali apostoli Reči
svet nestaje u štampanom betonu
ispred beskonačnih šaltera sa duplim staklom
anđeli sa krovova zgrada
na koje su se popeli
pljuju prolaznike
traže meso i krv
bez reklama u pauzi nuklearnog nadpevavanja
DVOGLAVI
Dajte mi dvoglavog pesnika
dajte mi ga na dan dva
dajte mi ga sad
tako dvoglavog u čijoj su se
kosi sakrili Minotaur i Tezej
koje uzalud tražim
tako neumornog koji hoda
vekovima unatrag
u potrazi za Svetim gralom
tim krvavim ciklusom Sveta
(što se klati na leđima smaragdnog guštera)
u čijim pesničkim venama
teče stidljivi Dunav i zadavljena Sava
puna iznutrica nepoznatih mučenika
koje nisu mogle svariti ni zlatne ribice
dajte mi ga tako dvoglavog
u oči da mu pogledam
jesu li i one janusovske
SMISAO NEVINOG SVETA
Gde su munje
tu je i krik
hladnoća
ANĐEO UNIŠTENjA
Tog letnjeg lepog podneva
vozili smo bicikle
desetak kilometara od grada
terali ih kao što se šibaju konji
pred nekom velikom nevoljom
ona na svom nežno plavom
ja na užarenom crvenom
gotovo paklenom dvotočkašu
putnici u svojim vrelim i brzim
limenkama automobilima mahali su nam
zavideći nam našoj slobodi
glinenom vremenu i nasmejenim licima
sve je izgledalo savršeno
jurili smo veoma brzo
iako je put išao malo uz brdo
očekujući da ispred nas iskoči
kakav jelen kapatilac
bežeći od sumanutih lovokradica
kako su nas znakovi na svakih
3,2 km upozoravali
prolazili smo kraj žita
snopova osušenog kukuruza
radovao sam se unapred klipovima
suncokret nam je okrenuo glavu
ili je to bilo pre nas
jedino se jedan usamljeni gavran
koji se ni u šta nikada nije uklapao
crnio u polju nedaleko od nas
pogledao sam mu u sjajno oko
okrnjeno gradskim otuđenjem
užareni pogledi su nam se sreli
graknuo je sočno i snažno
prema nama
nikog drugog i nije bilo
na prvoj krivini skrenuli smo desno
ćutke strogo želeći to
videli smo naseljeno mesto
vratili smo se gradu
DOGMA
Žderemo jedan drugog
do krajnje zlobe
Balkan mi je svedok
izglačani belutak
do neizmernog obožavanja
što je često isto
ili još gore
ti si ono što sam
ponekad ja
ja sam sve ono
što si ti
i više od toga
nešto poput kulta senke
PRETNjA
Moj brat živi u gornjem Gradu
u donjem je Ad
rat ključalo ulje
iskrivljene telesine bez duše
koje čekaju na vaskrsenje
donji Grad preti gornjem
senka svetlosti
brat bratu
ČEKALIŠTE/ EGZODUS
Parkovi pojila gradske česme
pune nepoznatih
nemušte dece majki
i mlađih muškaraca
bronzanog peskom oivičenog tena
iz Sirije Iraka Avganistana
zabiti Libije grlate Turske
ispred naših vrata
gledaju plodnu zemlju
nagrađenu smećem i ravnodušnošću
koja okružuje dokle im pogled dopire
čekalište autobuske stanice
pupka presečene vrpce Evrope
hoće li moći
pokidati sve konce
mreže bodljikavu žicu
hoće li moći
stići blizu srca
ili grla
jauci davljenika sa Lampeduze
ih ohrabruju
COMMENTS